„Pesma mora biti cela lepa“, piše Bogdan Popović, u predgovoru Antologije novije srpske lirike, 1936.
U svom Objašnjenju Sumatre, napisanom na predlog Bogdana Popivića kao izdavača,Miloš Crnjanski, između ostalog piše: „Ne verujem da ubeđivanje u književnoj borbi, u borbi uopšte išta pomaže“.
 
Izdavačka kuća SUMATRA, nastala je sa idejom da izdavaštvo danas, uprkos masmedijima i kreativnim industrijama, (iako i samo izdavaštvo spada u njih), jeste i mora biti antologijski posao, jer knjiga mora biti cela lepa. Time manje izdavačke kuće podsećaju na antikvarnice, otvorene prostore za one koji ne misle da je bilo tako davno kada je Horacije pisao Pizonima da delo mora bar osam godina sačekati svoje prvo čitanje, a zatim štampanje. U vreme hiper štampanja, u paradoksu pitanja hoće li knjiga opstati uprkos ekranu, vraćamo se rečima onih „najnovijih“ s početka 20. veka: „Baš je popularnost (naše) književnosti bila uzrok da je bila tako ustajala…
 
Tvrdimo fanatično da postoje nove vrednosti, koje poezija, oduvek, pre nego život , nalazi! Kao što verujemo u dublji, kosmički zakon i smisao, radi kojeg se tuga Kamoenjšovih soneta, kroz tolika stoleća prenosi u nas.“ (Crnjanski, Objašnjenje Sumatre). Našim čitaocima, time, pozivajući se na istorijska iskustva i savete kritike pri izboru i preporuke dela publici, ponudićemo dela koja dokazano spadaju u domen nauke, poezije i beletristike, uz savremene recenzije, strogo poštovanje savremene norme srpskog jezika pri lektorisanju i realizovanih sumatraističkih metafora na koricama knjiga.
 
Zato vas pozivamo da date uvid u naš izbor, trudeći se da Vas u ovom pozdravnom tekstu ne ubeđujemo, u žaru borbe s ove strane papirne barikade, šaljemo Vam sumatraističku dobrodošlicu:
„Verujemo u te nevidljive, predestinirane, slušaoce i čitaoce naše!“